U subotu, 20. aprila 2024. organizirana je posjeta vojnom groblju u Innsbrucku, Austrija, u kojem leže i bosanskohercegovački vojnici iz Prvog svjetskog rata.
Tom prilikom položen je vijenac palim bosanskohercegovačkim vojnicima.
Od austrijskih zvaničnika: Franz Fischler, raniji evropski komesar, Manfred Hotter, predsjednik Crnog Križa za Tirol. Iz Njemačke: Azim Čaušević, predsjednik BADD
Iz Beča: Siradj Duhan, predsjednik BADEU, Davul Ljuhar, počasni konzul BiH u Austriji, Alen Suljagić, potpredsjednik BADA
Iz Innsbrucka: Mato Dominković, Nedeljko Vučković , članovi BADA i BADEU
Raniji EU komesar Dr. Fischler, koji je i član komiteta podrške razvoju bosanske nacionalne manjine u Austriji, nakon svečanosti, naglasio je da će i dalje podržavati projekte koji imaju karakter podrške razvoju dobrih odnosa među narodima.
Govor predsjednika BADA/BADEU :
Vojno groblje Amras u Insbruku nije samo mjesto sjećanja na one koji ovdje leže, već i simbol povezanosti nacija. Danas želimo se mi, pripadnici bosanske nacionalna manjine u Austriji, sjetiti naših predaka koji su dali život za zajedničku domovinu.
Prvi svjetski rat bio je vrijeme nemjerljivih žrtava i neizrecivog bola. Ljudi iz cijelog svijeta bili su uvučeni u konflikt boreći se za svoje zemlje. Među njima i veliki broj hrabrih vojnika iz Bosne i Hercegovine.
Budućnost će nam omogućiti bolji i razumljiviji zajednički život ukoliko poznajemo istoriju i iz nje izvučemo pravu pouku. Ovdje ne želimo da govorimo o junačkim podvizima, već da se podsjetimo da je praštanje dio života koji nam omogućava da gradimo bolju budućnost.
Pošto postoje različite istine, zavisno od toga sa koje strane rijeke je posmatramo, naš zadatak je da pronađemo zajednički nazivnik istorije sa kojim svi mogu da žive.
Prije svega je važno pronaći put kako ne bi došlo do ratnih dejstava.
Ako nastaje tuk na utuk radi razbijenog prozora; ako je prva pomisao odgovoriti komšiji razbijanjem njegovog prozora, nastaje jedna spirala koja nas vuče na dolje. Ukoliko pak se postavi pitanje zašto je komšija razbio moj prozor, odnosno kako se može prozor popraviti, već smo na boljem putu. Međutim, najbolji put je njegovati komšijske odnose tako da uopšte ne dođe do razbijanja prozora na bilo kojoj strani.
Zbog toga smo danas ovdje, da se na ovom mjestu vratimo sebi i zajedno kreiramo našu budućnost.
Neka bosanska nacionalna manjina u Austriji da svoj doprinos tom putu.
Siradj Duhan, Predsjednik Bosanskog Akademskog Društva u Austriji i EU
Podsjećamo, po popisu stanovništva iz 1910. godine, Bosna i Hercegovina je imala 1.898.044 stanovnika. Kada je Gavrilo Princip povukao obarač svog pištolja FN-Browning M1910, uperenog u prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i suprugu mu Sofiju, u Sarajevu, 28. juna 1914. godine oko 11:00, u četiri K.u.K. regimente je bilo tačno 10.156 vojnika (plus 21.327 rezervista) porijeklom iz Bosne i Hercegovine, što je ukupno 5% cjelokupnih austrougarskih snaga. Bosanskohercegovačke jedinice borile su se na svim većim ratištima na kojima su bile stacionirane tokom Prvog svjetskog rata. Međutim, pojedine regimente samo su povremeno bile raspoređene u cjelinu. Uglavnom su se pojedinačni bataljoni borili odvojeno od svojih izvornih regimenti. Jedan, vjerovatno nepotpun popis, imenuje čak 37 divizija kojima su bosanskohercegovačke trupe bile raspoređene tokom rata. Raspad Austro-Ugarske monarhije je prirodno doveo do raspuštanja vojske, a samim tim i bosanskohercegovačkih trupa. Neki su se vratili u svoju domovinu, a hiljadama njih je povratak trajao godinama, jer su bili u zarobljeništvu. Još jedan uzrok smrti bio je i španska gripa. Po statističaru Wilhelmu Winkleru, poginulih vojnika iz Bosne i Hercegovine bilo je 34.000, civilnih žrtava bilo je 32.000, a podleglih zbog španske gripe 10.000. Četrdeset dvije Zlatne medalje za hrabrost dodijeljene su Drugoj bh. regimenti, najviše od svih jedinica k.u.k. (kaiserlich und königliche Armee) vojske. Druga po redu ima 36. Desetine hiljada zauvijek je ostalo u vojnim grobljima na teritorijama u pozadini frontova. U Evropi je nekoliko grobalja poginulih vojnika bosanskohercegovačkih regimenti – u Mađarskoj, Češkoj, Austriji, Sloveniji, Italiji. Na ovom groblju, „Amras“, koje se nalazi u gradu Innsbrucku u Austriji. U njemu počiva 59 vojnika iz Bosne i Hercegovine.
Objavio: usn krajina
Kronike kultura
