LAKRDIJAŠ PRED SUDOM: Vrijeme da podvučemo refu?!

“Najbjednija i najtragičnija od svih čovjekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u opštoj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, vještinama i znanjima.”

I. Andrić, Na Drini ćuprija

PIŠE Osman DELIĆ

Cipelarenje svih onih koji Bosnu i Hercegovinu, pa čak i ovako “unakaženu”, gledaju i vide očima čiste ljubavi u jednoj je od faza kada se donose prijelomne odluke. Jer one su uvijek takve kada pustimo da nas pojedinci dovedu do toga. Historija je puna takvih prijelomnih događaja koje su uvijek izazvali pojedinci. A da živimo historiju, vidljivo je iz prenapučenih dnevnih događaja na globalnom nivou. Kada se baš takvi pojedinci pomaljaju i takmiče ko će veća budala biti.

Ipak, većih lakrdijaša od ovih na našim prostorima teško da ima. Lokalni Žongler je sam sebi zatvorio krug i oko toga dvojbe nema. Sve poluge pomoći i “poguranaca”, od onih Čovićevo-MIlanovićevo-prljavo-perfidnih, do srbijanskog establišmenta brutalno-otvorenih, dovedene su u tačku konvergencije. Njegov “red” nužno je konvergirao do tačke kada dalje ne ide. Ovo ne ide, odnosi se samo na njega i njegove sluge, kao i one koji su ga podržavali baš u svemu.

Ono što je otkrio Lakrdijašev “konvergentni red”, s druge strane, širom je otvorilo oči svima onima koji se trebaju suočiti s njegovim potezima i jednom zauvijek izreći sudbonosno DA ili NE.

Malo ko je na početku slutio dokle će ga odvesti sudski proces koji je Žongler sam isprovocirao. Po svom dobrom običaju u taj proces je ušao prosto k’o u svoj voćnjak, a iz tog procesa izlazi s presudom koja se jedino može očekivati. Jer, njegov dugogodišnji, unaprijed zadani proces i odnos naspram države Bosne i Hercegovine, apsolutno je istovjetan, u jednom sažetom obliku, odnosom prema Sudu.

Iako je u odbrani “dimnim bombama” prilično naivno pokušao otresti poprilčan samonatovareni teret, Baja Nosač se sve više zapteljavao u samopostavljnu mrežu laži. Poispadali su svi čunjevi laži iz njegovih nezgrapnih ruku.

Sad iz te laži proviruju iskezeni zubi s protetikom, unutrašnjim problemima pritrujenog Vučića i ekipe, koja nije nizašto doli za Padinske Skele. Ali, kako napisa veliki Andrić, naša nesposobnost predviđanja jednostavno nam brani da bilo šta prognoziramo, iako znamo da bi sve to moglo i trebalo završiti baš tako i baš na takvom mjestu poput Padinske Skele!

S prva su te laži, baš kao i laži njegovih mentora ciljale i gađale da kod njemu običnih fanova stvore sliku neke ispravne borbe i trsenja, da bi na kraju otkrile sav jad i čemer – jer laž je uvijek to – jadna i tako neprilična ljudskom stvorenju.

Svi ti Lakrdijaševi silni savjetnici istrajavali su u kopanju tek zaraslih rana na bosanskom tkivu. Prljavim noktima derali su po tek podmlađenoj bosanskohercegovačkoj koži i to su radili ustrajno i istrajno. Jednako krvnički poput onih koji su te rane otvorili.

Žongler je u početku na svojim širokim ramenima nosio šejtane i demone laži i opačina baš onako kako su mu savjetovali. Malo se šali, pa opali. Malo se uozbilji i namrgodi, pa opet malo omekšaj. I to je trajalo godinama. U zadnjih nekoliko, Žongler je poprimio sve obrise opsjednutog.

A sve to upravo kuluminira, za njega najviše, otrježnjavajućim činjenicama da se našao pred zidom. Visokim i dugačkim! I da je taj zid samo njegov zid.

Sam je sebe uvjeravao i pred ogledalom vježbao kako izgovara da ne voli Bosnu. U početku je to iz njegovih usta izlazilo nesigurno, da bi danas vidjeli dobro istreniranog zabavljača, koji mržnju prema bosanskohercegovačkom izgovara poput dobro izvježbanog pozorišnog inspicijenta.

I ovdje staje i ostaje sve ono što se o tom jadnom nesretniku može reći.

Nastavak ide i okreće se u smjeru svih nas koji moramo, kao nikad prije, otvoreno i bez ustezanja reći šta je do nas. Jer, kao i uvijek do sada, neko tu prljavštinu koja ostaje iza laži mora i počistiti.

To je, nažalost, usud svakog poštenog čovjeka koji htio-ne htio, jednostavno mora ukloniti prljavštinu, nered, smutnju i korupciju koja prlja i kalja sve naše bosanskohercegovačko. Taj teret je na svima, kako se ono kaže, “običnim” građanima Bosne i Hercegovine.

Građani ove zemlje jako dobro znaju šta je bilo. Tu se više nema šta reći. Svako ko je htio saznati istinu – a istina je uvijek jedna, to je do sada mogao.

Sada je, napokon, došlo vrijeme da Bosanci i Hercegovci – onako, svako za sebe, donese odluku šta se može i mora učiniti, odnosno šta se ne smije počiniti! Da podvučemo refu ili crtu ispod ovih bijednih 30 godina nakon krvavog rata i napokon kažemo – DOSTA!

Na sudu su izneseni argumenti i činjenice. Odbrana je imala jednake uvjete. Ostaje presuda koja se uvijek, ali uvijek odnosi na pojedinca.

Najsjanija od svih čovjekovih vrlina je požrtvovnost. Zahvaljući vještini i požrtvovnosti Lazića, Muse, Castanede i ostalih, naša Bosna i Hercegovina plasirala se na Eurobasket.

Naši zlatni momci odvedoše BiH u Evropu prije svih naših političara. Dokaz da možemo!

Objavio: usn krajina

drukčije mišljenje