GODIŠNJICA MASAKRA U AHMIĆIMA: Zločinci dočekani poput junaka

Slaba je, gotovo nikakava utjeha što su odgovorni proglašeni krivima, jer su po povratku iz zatvora dočekani poput junaka, junaka koji su svoje “junaštvo” pokazali nad nemoćnim i nenaoružanim civilima i djeci.

Na današnji dan, prije 32 godine, dogodio se jedan od najtragičnijih zločina u ratnom periodu Bosne i Hercegovine – masakr u selu Ahmići. U napadu koji su 16. aprila 1993. godine izveli pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), život je izgubilo 116 Bošnjaka, među kojima i beba stara svega tri mjeseca.

Ova vojna operacija, nazvana „48 sati pepela i dima“, izvedena je u ranim jutarnjim satima, neposredno nakon sabahskog ezana. U brutalnom napadu, ubijeno je jedanaestoro djece i 32 žene. Selo Ahmići, smješteno u blizini Viteza, postalo je simbol stradanja bošnjačkog naroda, a fotografije potpuno uništene džamije obišle su svijet, ostavljajući snažan utisak na međunarodnu zajednicu.

Za zločine počinjene u Ahmićima, više zapovjednika i pripadnika HVO-a procesuirano je pred međunarodnim sudovima. Najvišu kaznu – 25 godina zatvora – dobio je Dario Kordić, politički vođa bosanskih Hrvata u tom području. Nakon što je odslužio dvije trećine kazne, pušten je na slobodu 2014. godine, a pri povratku u BiH dočekali su ga brojni politički predstavnici HDZ-a, među kojima su bili i predsjednik stranke Dragan Čović, tadašnja predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, te Marinko Čavara, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Haški tribunal izrekao je i druge presude: Miroslav Cicko Bralo, bivši pripadnik specijalne jedinice HVO-a „Džokeri“, osuđen je na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić je dobio osam godina, a pušten je nakon izdržane dvije trećine kazne. Tihomir Blaškić osuđen je na devet godina zatvora. Braća Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su u prvostepenom postupku proglašeni krivima, ali su kasnije oslobođeni u žalbenom postupku.

Slaba je, gotovo nikakva utjeha to što su odgovorni za ovaj masakr formalno proglašeni krivima. Gorka je činjenica da su po povratku iz zatvora dočekani kao junaci – junaci koji su svoje “junaštvo” iskazali nad nenaoružanim civilima, ženama i djecom. To je duboka rana koja ne može zacijeliti formalnim presudama.

Prava suština postojanja Bosne i Hercegovine leži upravo u tome da se svako ko obavlja javnu i odgovornu funkciju mora iskreno i savjesno zapitati: čemu vode njegove riječi i postupci? Svako relativiziranje povijesti i zločina, svaka izjava koja umanjuje istinu i patnju žrtava, opasno približava društvo ponavljanju zločina sličnih onom u Ahmićima.

Objavio: usn krajina

BiH