OD NEPOSTOJEĆE OPOZICIJE: Do nepostojećih entiteta, gazda, uhljupa svake vrste

Dok se u ostatku Evrope već početkom osamdesetih napuštao koncept ideološke podjele i počele nicati političke stranke temeljene na ekologiji i očuvanju prirode, kod nas, na starom, lošem Balkanu, na sve to gledalo se s podsmijehom.

U osnovi s nerazumijevanjem – i, naravno, s nipodaštavanjem. Našim vječitim “argumentom” svega, pogotovo ideja koje dolaze sa strane.

Duboko ukorijenjeni u jednopartijski oblik „demokracije“ Jugoslavija je poslije smrti Josipa Broza išla, sada je očito, prema jedinom mogućem “rješenju” – krvavom raspadu.

Da je tome bilo tako, jasno je iz svega što je uslijedilo prilikom organiziranja tzv. prvih demokratskih izbora u republikama SFRJ-a. Odreda su to bile nacionalistički probuđene niske strasti koje su posezale za osvetom i redefiniranjem sveukupnih odnosa. Prvenstveno među narodima, a ubrzo i među republikama i pokrajinama.

Da žvaka nije za seljaka – brzo smo pokazali. I dokazali.
Uslijedila je histerična pojava totalnog zatiranja i poništavanja svega što nas je ikad povezivalo u zajedničkoj prošlosti.

Na tako uzgojenom supstratu vjersko-nacionalnog istezanja i kreveljenja ubrzo se pokazalo da mjesta za drukčije apsolutno nema, a jedanko tako, ako ne i gore, prošla je kompletna opozicija, svaka ponaosob u republičkim parlamentima.

Krah reformiranog komunizma

Svi oni koji su pokušali uljuditi i civilizirati politički prostor na idejama evropskog ujedinjenja, a koje je već tada poprimilo ozbiljne obrise mogućeg, kod nas su dočekani gore od „vražjih komunista“. Sami komunisti napravili su, pak, još veću grešku što su kozmetičkim promjenama pokušali (op)stati na vlasti. Kako kod nas, tako i u Hrvatskoj na čelnim pozicijama „reformiranih“ komunista sjedile su nihilističke kreature koje su umjesto nužnog optimizma, djelovali apatično i bezidejno, prodavajući štivo iz „Titovih staza revolucije“ pod političke platforme. Znači, katastrofa je bilo osigurana.

Kako smo tada zasijali, tako smo i požnjeli. Dan danas žanjemo još uvijek jednako gorke plodove naše verzije političkog pluralizma.

O stanju kod naših susjeda ne treba posebno naglabati. U Srbiji je na sceni opako jak savez srbijanske plutokracije s demonskom vezom s SPC-om.

Dok se u SAD-u politikom bave oni koji su se prethodno obogatili i koji su kako-tako gradili političku karijeru po nekoj smislenoj hijerarhijskoj spirali „moći“, kod nas i naših susjeda je situacija bila baš suprotna i izvrnuta. Naši politički tribuni u politiku su ušli poput crkvenih miševa. Većina njih je ozbiljno zaglibila u sukobe sa zakonom, ali su malo-pomalo upravo preko političkih veza došli do svega. Od zvanja, utjecaja, novca. Ono čega odreda nemaju je bilo kakvo konkretno znanje i konkretna, profesionalna karijera. Kod nas se karijera stvarala u politici – poslije škole u ministarstvo. Naravno, podobni i oni koji su u stanju sve podrediti političkom ostvarenju, bolje reći ostvariti se kroz politiku.

Tužan je ovo osvrt na naših zadnjih 30-tak godina. Ipak, nevjerovatna je činjenica da je današnja politička situacija i ukupno stanje još i gore.

Politički androidi bez prošlosti, ali i budućnosti

Upravo zahvaljujući 30- godišnjim „rezultatima“ danas imamo političke androide koji su spremni promijeniti sve. Ime, prezime, prošlost – to svakako i bez oklijevanja. Ali bez bilo kakvog promišljanja, pogotovo nakon svježih rana brutalnog rata i agresije, prodati budućnost svoje i naše djece apsolutno ne razmišljajući o bilo čemu, dokaz je da smo zakoračili u epohu goru od prošle.

Nakon sudskog epiloga protiv Velikog Gazde naša Trojka imala je podršku kod opozicije iz bosanskohercegovačkog entiteta broj dva.  O svemu do tada aktualnom govorili su jedinstveno i identično kao ostatak njihovih kolega iz bosanskohercegovačkog entiteta broj jedan, osim, naravno, Čovićeva HDZ-a. On je svoj „zakonik“ ukucao u naš hercegovački kamen.

I baš kada bi pomislili da ta i takva opozocija okupljena oko Borenovića, Miličevića i Trivićke razmišlja politički racionalno, ubrzo se otkrilo da je to politički oportunizam.

Naime, nakon još jedne zvečke iz MUP-a entiteta broj dva i njegovog ministra, inače privjeska na kaišu Velikog Gazde, koji najvljuje formiranje rezervnog sastava entitetske policije, upravo Borenović iziđe u javnost s izjavom u kojoj napada tog i takvog privjeska zbog toga što ga takva najava podsjeća na 90-te i rat. Hoće reći, da ga legalna objava u Službenom listu ondašnje Republike Bosne i Hercegovine o formiranju legitimnog rezervnog sastava policije i Teritorijalne odbrane zbog nelegalnog i nelegitimnog osnivanja paravojnih policijsko-vojnih struktura takozvane Srpske republike Bosne i Hercegovine čini plaho nervoznim.

Ovdje dolazimo do suštinske nerazlike između njega i Velikog im Gazde. Ne treba spomenuti još mekšeg Stevandića koji prije svakog sastanka s političkim fikusima iz entiteta broj jedan ode na čašicu razgovora do obližnje kafane u Laktašima.

I to je današnja verzija opozicije u politički truhloj kobili koja se zove nešto poput NSRS. Imenom i djelima podsjeća na neki nogometni savez koji ne poštuje sud ni sudiju, pravila fer igre još manje, a nikako ne poštuju Ustav, pravo i zakone države Bosne i Hercegovine bez kojih jednostavno ne postoje.

Ko zna, vjerovatno ne znaju da je dovoljna samo gumica. A da stvar bude gora, ta i takva gumica je u njihovim rukama kojima svako malo, zbog svoje čiste bahatosti, brišu sve ono što misle da je trajno. A tako je nestalno. Skoro pa ne postoji.

---

p.s.

Do pojave Putina i njegove agresije na Ukrajinu, Evropu i Njemačku, kao glavni motor Unije, između ostalih predvodili su Zeleni. Na čijim zasadima je Njemačka ostvarila sve zacrtane ciljeve i prije roka kada je riječ o tehnologijama “Zelene tranzicije”. Rat i agresija zaustavili su daljnje planove. Još jedan dokaz kako um, ideje, kreativnost i održivost zastaju ili doslovno staju pred bruatlnom silom. A takva sila dovela je do promjena u samoj Njemačkoj. Zelene su malo-pomalo istisnuli neki opaki iza čijih ideja zla se sklanjaju i ove naše fukare. Pravi dokaz da uspijevaju samo kroz silu, anarhiju i bezzakonje. Zakoni su im posebno mrski. A bez zakona ne može postojati ništa. Apsolutno ništa. Pa ni priroda sama ne bi postojala bez svojih zakona.

O. Delić

Objavio: usn krajina

drukčije mišljenje Vijesti