PETO GODIŠNJE DOBA: Mars, mikrofon i “malo” mrtvih

Ne treba više postavljati ono staro pitanje: kuda ide ovaj svijet? Jer, poštovani putnici, stigli smo. Kapetan Planeta se zahvaljuje na suradnji, molimo ostanite na svojim sjedištima dok djeca iza vas umiru u tišini. Dobro došli u finalnu stanicu ljudskog napretka — gdje tražimo vodu na Marsu dok djeca u Africi umiru žedna, a glad pretvaramo u dekor za spotove o čovjekovom trijumfu nad prirodom. Ne brinite, znanstvenici iz NASA-e upravo su objavili da možda, ali samo možda, ispod površine Crvenog planeta postoji trag vodika. Velika stvar! Prava rijetkost. Gotovo kao da su pronašli moral u UN-ovim rezolucijama. I dok se na Zemlji broje gladni po sekundama, europski kontinent orgazmira u prime-timeu — uz šljokice, dimne bombe, playback patriotizam i poruke mira uz ritam koji bi i Hladni rat rasplakao.

Ovogodišnji Eurosong bio je sve što globalna diplomacija sanja: bojište s konfeti topovima. Publika je, kažu izvještaji ako im je vjerovati, najveći broj glasova dala Izraelu. Baš tog dana, njihova vojska je ubila desetine djece. Gladne djece. Ali hej — pjesma ima poruku! Pjesma spaja! Djeca? Pa ta djeca nisu po mjerilima onih koji  na njih odobravaju i bacaju bombe. Jedni u rukavicama, drugi se čak nasnimavaju za viral i uživaju u tome.  Zvuči odvratno? Da, ta istina je baš odvratna.  Naravno, bilo je i negodovanja. Na Twitteru. Najhrabriji čin otpora današnjice: sarkastični emoji i poziv na bojkot pjenastim kapuccinom. Oni koji su negodovali zbog nezapamćenog krvoprolića pred te-ve ekranima, uglavnom su dobili pendrekom po leđima .Odvratno? Da, ali najgore tek slijedi, samo ako im se plan nastavi.  Istovremeno, političke vođe izražavaju zabrinutost. Pa onda izraze još jednu.

Onda izjave izjavu. I tako već mjesecima, godinama, desetljećima — sve dok i jezici ne zakrvare od diplomacije. A u stvarnom životu, između dvije geopolitičke farse, narod se bavi malim egzistencijalnim izazovima — poput pitanja: Šta ćemo jesti sutra? Ikako preživjeti sanekoliko novčića nakon što se plate režije? Cijene rastu kao ego influencerica na TikToku, a dostojanstvo se prodaje u pakiranju od 500 grama — sniženje, jer mu ističe rok. Preživljavanje je postalo vještina, kao nekada pletenje ili čitanje enciklopedije: nešto što se prenosi s koljena na koljeno, zajedno s receptima za gulaš bez mesa i osmijeh bez zuba. I dok obični ljudi akrobatski balansiraju između zadnje marke i prvog stida, političari se bave ključnim pitanjem: Kako da ostanem na vlasti još četiri godine, a da izgledam kao da brinem? Odgovor su pronašli. U rotirajućim foteljama, PR agencijama, neprincipijelnim koalicijama, i u šutnji koja zvuči kao govor. Narod? On je tu da preživi. Da radi tri posla, da se ne razboli, i da šuti. Jer kriza je, znaš. Svjetska. Geopolitička. Marsovska, čak. Ali ne brinite, bit će bolje. Već sutra — kad otkrijemo vodu na Saturnu, pronađemo kisik u rukavcu Amazona ili uvedemo još jednu rezoluciju protiv nepravde, dok se mrtvi broje u podnožju govornica. Do tada — ne pitajte kuda ide ovaj svijet. Jer, dragi moji… stigli smo.

Objavio: usn krajina