“Ubit ćemo te”: Ujgurski prognanik koji je pobjegao u Norvešku i dalje strahuje od dometa kineske države

Za tražitelje azila Norveška je utočište, ali čak i u udaljenim gradovima Arktičkog kruga ujgurski muslimani kažu da se suočavaju s prismotrom i prijetnjama kineskih službi

Ujgurski musliman iz zabačene sjeverozapadne kineske regije Xinjiang, Omer, putovao je koliko god je mogao da pobjegne kineskim vlastima – u mali norveški gradić Kirkenes.

Do sada su ga, kaže, uvijek uspjeli pronaći. Na desetinama poruka koje je ostavio na njegovom telefonu otkako je napustio Kinu, glasovi za koje kaže da su glasovi kineskih agenata koji se udvaraju, mame i prijete. „Nismo vas poslali tamo da biste se mogli ovako ponašati“, viče zvaničnik na jednom snimku. “Zaboravljaš ko si.”

Četiri godine prije, Omer kaže da su ga isti rukovodioci poslali Evropu na tajnu misiju: ​​da se infiltrira i špijunira ujgurske grupe koje su skretale pažnju na kršenja ljudskih prava koja se vrše nad milionima njihove zajednice i drugih etničkih manjina.

Mjesecima prije nego što je otišao, Omera je pritvorila kineska država nakon što se vratio s rada u inostranstvu. Kaže da je mučen, premlaćivan i ispitivan o svojim vezama u Evropi prije nego što je prošao višemjesečno dotjerivanje, ispiranje mozga i prijetnje. Na kraju su njegovi rukovodioci odlučili da je postao lojalan kineski državljanin, spreman da izvrši nalog države.

Prije nego što je napustio regiju, Omer kaže da je bio prisiljen potpisati izjavu u kojoj priznaje da je terorista. „Gdje god da krenete, možemo to iskoristiti da pokažemo da ste kriminalac i da vas vratimo u Kinu“, kaže on, rekli su mu njegovi rukovodioci na aerodromu.

„Ako ikada počnete da zaboravljate šta smo vam rekli, samo pogledajte mjesec. Gdje god vidite mjesec, mi vas možemo pronaći.”

Ipak, Omer nije imao namjeru da postane kineski špijun. Otišao je u Istanbul, gde je pokušao da započne novi život, oženivši se i ponovo udruživši se sa ocem. Sve to vrijeme kaže da su mu bivši kineski rukovodioci neprestano prijetili i maltretirali.

„Ubit ćemo te“, kaže on, rekao je jedan agent preko WhatsApp poziva, ubrzo nakon što je stigao u Tursku. “Ne treba da vam govorimo kako radimo stvari. Riješit ćemo se s ovim problemom prema našim pravilima.”

Prošle godine Omer je smatrao da je preopasno ostati u Istanbulu i napustio je Tursku. Završio je u azilantskom kampu u ovom malom norveškom gradiću unutar arktičkog kruga, blizu ruske granice.

Kada je Omer stigao početkom januara, proveo je dane šetajući ledenim pograničnim gradom u plavom sumraku polarne zime , zureći u pustu divljinu.

“Cijeli život sam živio okružen ljudima. Ali ovdje jedva da ima nekoga. Sve je tako drugačije”, kaže on. “Nisam ni sanjao da ću završiti ovako daleko na sjeveru.”

Ali Kirkenesova izolacija bila je dio njegove privlačnosti. Optužbe o kršenju ljudskih prava s kojima se suočava kineska ujgurska populacija su naširoko dokumentovane i međunarodno osuđene, a procjenjuje se da je oko milion Ujgura i drugih muslimanskih manjina zatvoreno u mreži logora za interniranje.

Za one koji uspiju pobjeći, Norveška, sa svojim egalitarnim zakonima i uzornom demokracijom, izgleda kao najsigurnije mjesto na svijetu. U Norveškoj ima oko 2.500 Ujgura koji traže azil.Ipak, čak i ovdje, Ujguri kažu da ih se proganja.

Ujgurski aktivisti sa sjedištem u Oslu kažu da se svi pripadnici Ujgura u Norveškoj suočavaju s prismotrom, prijetnjama i cenzurom od strane kineske države. To, kako ističu, stvara kolektivni osjećaj psihološkog pritiska; stalni osećaj da ste posmatrani.

Nadzor ima “psihološki način da vam slomi um”, kaže Omer. “Osjećao sam se kao da sam još uvijek u zatvoru. Svaki dan sam bio uplašen i paranoičan.”

Merdan, 34-godišnji ujgurski izbjeglica koji kaže da je pobjegao iz Xinjianga 2010. nakon mučenja u kineskim zatvorima, promijenio je ime u “Martin Gunnar” koji zvuči norveški po dolasku u zemlju, u pokušaju da izbjegne otkrivanje od strane kineska država.

Nije uspjelo. Kineski zvaničnici su ga zvali dok je živio u azilantskom kampu na jugu Norveške i rekli mu da bi to bilo opasno za njegovu porodicu ako bilo s  kim razgovara o onome što je doživio u zatvoru.

Ipak, Merdan je odbio da se zastraši. Postao je aktivista, snimajući YouTube video zapise o krizi ljudskih prava Ujgura iz svog doma i vozeći se po gradu u Audiju sa nepogrješivo prilagođenom tablicom na kojoj piše “UYGHUR”.

 “Kada sam prvi put dobio tablicu, prošao sam pet ili šest puta pored kineske ambasade. Zato što nisam terorista, ne radim ništa loše”, kaže kroz smijeh.

Zatim, 2018. godine, dobio je video poziv. Njegov otac je jecao dok je snimao majku kojoj su koljena bila zavijena.

“Ako ne prestaneš s tim što radiš, oni će doći da je prebiju”, rekao je Merdanov otac.

Merdan kaže da su ga kineski službenici sigurnosti ponovo zvali 2019. i 2020. godine. Prijetili su mi govoreći ‘možda ću doživjeti saobraćajnu nesreću’ ili ‘mogu lopovi ući u moju kuću dok sam u noćnoj smjeni’, kaže on.

Merdan tvrdi kako mu je jedne prilike policajac ponudio novac za “uslugu” da špijunira Ujgure. Odbio je. Sada je postavio više nadzornih kamera oko svoje kuće. “Niko nikome ne može vjerovati”, kaže.

Nakon što je Muetter Iliqud počela pisati anonimne članke o progonu Ujgura za jednu norvešku web stranicu, kineska policija posjetila je kuću njene bake. “Nemam pojma kako su to shvatili”, kaže Iliqud.

Umjesto da bude ušutkana, Iliqud, koja je u Kirkenes stigla sa 13 godina 2011. godine, prestala je koristiti pseudonim i počela je objavljivati ​​pod svojim imenom. „Shvatila sam da nema smisla biti anonimna jer oni ionako mogu saznati”.

Uznemiravanje ujgurskih tražitelja azila u Norveškoj slijedi poznati obrazac kako druge totalitarne države pokušavaju “eliminirati” percipirane prijetnje, kaže Martin Bernsen, savjetnik norveške policijske službe sigurnosti.

“Kina, Iran i drugi autokratski režimi koriste svoje obavještajne službe da identifikuju i špijuniraju disidente i izbjeglice u Norveškoj, a nastavit će to činiti i 2022. godine”, kaže on.

Podrazumijeva se da je Kineska ambasada u Oslu negirala navode o progonu.

“Kineska vlada i kineska ambasada u Norveškoj nikada nisu sprovele takvu akciju”, rekao je portparol Ambasade u saopćenju, dodajući da je izdala nekoliko upozorenja o prevari u telekomunikacijama u ime Kineske ambasade i da je to prijavila norveškoj policiji.

“Ono što ste spomenuli su potpuno neosnovane glasine i laži koje su izmislile antikineske snage. 

 Barem za Omera, njegov strah od prijetnji kineskih agenata počinje da blijedi. Ovdje na Arktiku, gdje aurora borealis treperi iznad glave i svaki zvuk je prigušen snijegom, kaže da se osjeća sigurnije nego godinama unazad.

“Ovdje bolje spavam”, kaže on. “Skoro se čini da sam došao na rub svijeta.”

Objavio: usn krajina