“NJEMAČKA OPSJEDNUTOST IZRAELOM”: Kako “zaštita Jevreja” guši svaku kritiku Izraela

U novom dokumentarnom filmu “Germany’s Israel Obsession”, novinar Antony Loewenstein vraća se u Njemačku kako bi istražio kako duboka kolektivna krivnja zbog Holokausta i višedecenijska politička orijentacija prema Izraelu oblikuju današnji njemački diskurs — u kojem su kritike izraelske politike gotovo potpuno potisnute.

Autor i motivacija

Antony Loewenstein, jevrejsko-australski novinar, u filmu preispituje granice između moralne odgovornosti i političkog konformizma. Kako sam kaže, ova tema za njega je i lična i profesionalna. Njegov zaključak je da Njemačka iz principa „nikad više“ prelazi u stanje u kojem bezuslovna podrška Izraelu postaje dio nacionalnog identiteta.

Glavne poruke dokumentarca

• Njemačka se poziva na obavezu „zaštite jevrejskog života“, ali to, prema autoru, prerasta u političku doktrinu koja diskredituje pro-palestinske glasove kao antisemitističke.
• Sloboda izražavanja je potpuno zagušena — protesti i simboli podrške Palestini često se zabranjuju, a aktivisti se privo­de.
• Jevrejski kritičari izraelske politike, poput Iris Hefets, izloženi su pritiscima jer odbijaju da budu dijelom uniformnog narativa „Jevreji uvijek stoje uz Izrael“.

„Njemačka tvrdi da je uz Izrael jer želi zaštititi jevrejski život… Mi kao jevrejska organizacija smo duboko uznemireni takvim narativom.“
— Iris Hefets

„U Njemačkoj skoro da i nema Jevreja, pa govorimo o maloj i krhkoj zajednici nad kojom država pokušava nametnuti sliku ‘pravog Jevreja’ — a to je nešto u čemu je Njemačka oduvijek bila dobra.“
— Iris Hefets

Primjeri iz dokumentarca

Film donosi prizore iz Berlina, gdje su tokom pro-palestinskih protesta hapšeni i Jevreji koji su iskazivali solidarnost s Palestincima. Loewenstein tvrdi da se termin „antisemitizam“ često koristi kao sredstvo političke kontrole i ušutkivanja svake javne rasprave o Izraelu i Palestini.

„Njemačka se ponaša prema primitivnom obrascu krivnje… Oni će nama objašnjavati šta je antisemitizam. Ja taj osjećaj krivnje ne smatram zrelim.“
— Iris Hefets

Širi kontekst

Iako većina njemačkih građana, prema anketama, izražava kritičan stav prema izraelskim vojnim akcijama u Gazi, politički vrh ostaje gotovo jednoglasno na strani Izraela. Loewenstein smatra da je riječ o svojevrsnom „teatru krivnje“ — u kojem Njemačka ne preispituje vlastitu ulogu, nego pretvara moralnu obavezu u geopolitičku lojalnost.

Kritika i implikacije

Dokumentarac postavlja ključno pitanje: znači li „nikad više“ iskreno suočavanje s prošlošću ili održavanje slike moralne nadmoći? Autor upozorava da današnji politički kurs vodi ka gušenju slobode izražavanja, instrumentalizaciji jevrejskih zajednica i potiskivanju svake rasprave o palestinskom pitanju.

Objavio: usn krajina

Master Svijet