ZDRAVLJE I SVAKODNEVICA: Kada zvuk koji čujete postoji samo u vašoj glavi – život s upornim tinitusom

Tinitus može početi iznenada i bez jasnog razloga. Iskustvo 36-godišnje žene pokazuje kako se život mijenja kada zvonjava i zujanje u ušima ne prestaju.

Tinitus se može pojaviti iznenada, bez upozorenja i bez jasnog razloga. Za osobu koja ga doživi prvi put, neprestano zujanje ili zvonjava mogu biti izuzetno uznemirujući, posebno kada pregledi pokažu da je sa sluhom sve u redu.

Upravo to dogodilo se 36-godišnjoj Mirandi Luby. Jedne noći, dok je ležala u krevetu, začula je visok, elektronski zvuk. U početku je bila uvjerena da dolazi iz nekog uređaja u kući. Provjeravala je električne aparate, približavala im uho i pokušavala pronaći izvor neobičnog zvuka.

Tek nakon izvjesnog vremena shvatila je da zvuk ne dolazi ni iz jednog uređaja. Dolazio je iz nje – odnosno, preciznije, bio je posljedica načina na koji njen nervni sistem registrira zvuk.

Ranije je povremeno doživljavala kratkotrajno zvonjenje u ušima, što mnogi ljudi iskuse barem jednom u životu. Ovoga puta, međutim, zvuk nije nestajao.

Kada tišina više nije tišina

Tinitus je relativno česta pojava. Procjenjuje se da ga doživljava značajan dio odrasle populacije, a kod manjeg broja ljudi može biti toliko intenzivan da ozbiljno narušava svakodnevni život.

Najčešće se povezuje s gubitkom sluha koji dolazi s godinama ili dugotrajnom izloženošću jakoj buci. Međutim, postoje i drugi mogući okidači, među kojima je i stres.

U slučaju Mirande Luby, audiološki pregled nije pokazao oštećenje sluha. Uprkos tome, zvuk je ostao.

Problem je bio upravo u tome što ga niko drugi nije mogao čuti.

Zujanje ju je pratilo tokom dana – dok je radila, razgovarala s prijateljima, tuširala se, ali najviše kada bi legla u krevet. U tišini, koju je ranije doživljavala kao nešto umirujuće, tinitus je postajao gotovo jedini zvuk na koji je mogla obratiti pažnju.

Za nekoga ko uživa u tišini i miru, takva promjena može biti posebno teška.

Pokušaj da se pronađe uzrok

Prvi ljekarski pregled donio je nadu da postoji jednostavno objašnjenje. Ljekar opće prakse posumnjao je na infekciju uha.

Dobila je terapiju kapima, ali se dogodilo suprotno od očekivanog: osjećaj začepljenosti u ušima bio je izraženiji, a zujanje još glasnije.

Dani su prolazili uz rastuću napetost i strah.

Tražila je način da makar nakratko nadjača zvuk. Odlazila je do mora, gdje je šum valova stvarao prirodnu zvučnu kulisu u kojoj je tinitus postajao manje primjetan. Kasnije je pokušavala isti efekat postići i pomoću snimaka zvuka mora dok je spavala.

Ali sedmice su prolazile, a problem nije nestajao.

Zašto tinitus uopće postoji?

Jedna od najtežih stvari za prihvatiti jeste činjenica da kod tinitusa osoba čuje zvuk koji nema vanjski izvor.

To ne znači da osoba nešto “umišlja”. Zvuk je stvaran kao doživljaj, iako ne postoji odgovarajući zvučni talas iz okruženja.

Tinitus se povezuje s promjenama u slušnom sistemu i načinu na koji mozak obrađuje nervne signale. Nervni sistem može proizvesti svojevrsni “lažni alarm”, zbog kojeg osoba registrira zujanje, šum, pištanje, pulsiranje ili drugi zvuk.

Upravo zbog toga savjet da se tinitus jednostavno “ignoriše” može zvučati gotovo uvredljivo nekome ko ga sluša neprekidno sedmicama.

Kada se čovjek svakog trenutka pita hoće li zvuk prestati, pažnja se još više usmjerava prema njemu. A što mu više pažnje posvećuje, to ga može snažnije doživljavati.

Sedam sedmica do pregleda

Nakon gotovo dva mjeseca čekanja, Luby je konačno pregledao specijalista za bolesti uha, nosa i grla.

Obavljena su brojna testiranja. Rezultat je bio jednostavan, ali joj je u tom trenutku značio mnogo više nego što je očekivala: nije pronađen ozbiljan fizički problem koji bi zahtijevao liječenje.

To, međutim, nije značilo da problem ne postoji.

Naprotiv. Tinitus je bio stvaran, samo njegovo rješenje nije bilo u obliku jednostavnog lijeka ili zahvata.

Vremenom je počela mijenjati odnos prema zvuku.

Umjesto stalne borbe da ga ukloni, počela je trenirati pažnju – usmjeravati je prema drugim stvarima, prema razgovoru, knjizi, prirodi, svjetlosti jutra ili nekom drugom zvuku.

Mozak se može naviknuti

Kod dijela ljudi intenzitet tinitusa s vremenom postane manje uznemirujući. To se povezuje s procesom habituacije, odnosno postepenog navikavanja nervnog sistema na određeni podražaj.

Zvuk tada ne mora nužno potpuno nestati. Ono što se mijenja jeste njegova važnost.

Poput brojnih drugih podražaja koje svakodnevno registriramo, a na koje prestanemo obraćati pažnju, i tinitus može postati pozadinski zvuk.

U slučaju Luby, to se nije dogodilo preko noći. Bilo je potrebno vrijeme, ali je postepeno počela primjećivati da postoje trenuci kada tinitus više nije u prvom planu.

Ponekad bi, dok čita ili posmatra izlazak sunca, shvatila da ga uopće ne registrira.

Danas ga i dalje povremeno čuje, ali njegov odnos prema tom zvuku više nije isti.

Kada stres pojača zujanje, pokušava pažnju preusmjeriti na nešto što joj je važno. Umjesto da se bori protiv zvuka i provjerava je li još prisutan, nastoji ga pustiti da ostane u pozadini.

Živjeti sa zvukom koji ne možete ugasiti

Iskustvo s tinitusom pokazuje koliko je složen odnos između sluha, mozga, pažnje i emocija.

Za osobu koja ga nikada nije doživjela, zujanje u ušima može izgledati kao sitna neprijatnost. Onome ko ga čuje satima, danima ili mjesecima, međutim, može ozbiljno narušiti san, koncentraciju i psihičko blagostanje.

Važno je zato tinitus ne banalizirati, ali ni automatski pretpostaviti da će trajno ostati jednako intenzivan.

Uzrok može biti različit, pa je kod novog ili naglog tinitusa važno obaviti ljekarski pregled, naročito ako se pojavio zajedno s gubitkom sluha, vrtoglavicom, bolom ili drugim simptomima.

Ponekad rješenje nije u tome da se svaki zvuk mora potpuno utišati.

Ponekad je potrebno da mozak nauči da ga više ne smatra najvažnijim zvukom u prostoriji – čak i kada taj zvuk zapravo dolazi iznutra.

sluh tinitus