REKET-ROLL IZ ŠUME BREZOVICA: Je li ideološka podjela jača od vjerske

S jedne strane imali smo antifašiste predvođene Komunističkom partijom Jugoslavije. Nominalno, radilo se o ljudima različitog porijekla iz različitih etničko-vjerskih grupa, ali ujedinjenih univerzalnim vrijednostima humanizma. S druge strane, postojale su nacističko-nacionalističke, vjerskim fundamentalizmom i ekstremnim nacionalizomm pogonjene grupe ustaša, četnika i drugih kolaboracionista. Prepoznatljivih po apsolutnoj isključivosti i otvoreno sklonih totalnom uništenju drugih i drukčijih.

Ma koliko željeli da Bosna i Hercegovina bude strukturirana poput unitarnih susjeda, pri tome gledajući sve one pozitivne stvari koje prate tako uređene države, od sportskih, preko kulturnih do političkih, tek na primjerima obilježavanja „spornih“ datuma iz povijesti vidimo da je upravo takva koherntnost ujedno i ozbiljan usud i klica raskola koja prati baš takva društva lažno zbijenih redova.

Upravo u toj prividnoj koherentnosti krije se paradoks – narodi koji djeluju jedinstveno na površini, često su duboko ideološki podijeljeni iznutra.

Na danšnji dan u Šumi Brezovica kod Siska zapaljena je iskra antifašističke borbe u Hrvatskoj. Bez sumnje veliki je to dan u kojem su, to se mora reći, većinom Hrvati ustali protiv fašizma i nacizma, a naročito protiv dijaboličkog oblika takvih zala unutar hrvatskog naroda koji se manifestirao kroz ustaše i ustašku vlast tzv. NDH.

Ipak, u javno emitiranom programu još jednom se mogla jasno osjetiti ambivalentnost današnje oficijelne Hrvatske koja baš na osnivanje Prvog partizanskog odreda iz Siska i sam antifašistički pokret u Hrvatskoj imaju skoro pa dijametralno suprotne stavove, a što bez sumnje govori o suštinskoj razlici i velikoj podjeli unutar hrvatskog naroda kojeg jasno, ali i odvojeno predstavljaju vlasti u formi i obliku predsjednika države i predsjednika vlade. Prvi je pojedinac s ogromnim društvenim uticajem koji je i na posljednjim izborima dobio preko milion glasova, a drugi je „ovaploćen“ u formi premijera koji predvodi opskurni HDZ koji osvaja sve nivoe vlasti, osim predsjedničke.

Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske

Oba ova „brda“ (Pantovčak i Gradec) na Dan obilježavanja Prvog partizanskog odreda poslali su svoje izaslanike koji su ništa drugo do trbuhozborci onoga što javno govore predsjednik Milanović i premijer Plenković. Suština raskola je u tome što HDZ ne može i neće dozvoliti da antifašističku borbu, makar takva stoji u preambuli Ustava, priznaju i prihvate u njenom istinski punom obliku i formatu. Da je organizirana isključivo preko ondašnje Komunističke partije koju je predvodio Josip Broz Tito, za kojeg nemaju niti jednu pozitivnu riječ, a i oko samog pokreta i partizana imaju prilično nejasne formulacije, gdje svako malo iznose, kako to Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, voli istaknuti, laži i neistine, odnosno, iznose događaje koji se nisu dogodili i prikrivaju činjenice koje se jesu desile.

Hrvatsko društvo, ili preciznije hrvatski narod ima veliki, možda i nerješiv problem koji je povezan s ne tako dalekom prošlošću, a koji i danas ostavlja jasne znakove podjele i podijeljenosti. Slično, gotovo identično, imamo i kod naših istočnih susjeda, a neka nova forma samo je potvrdila tu brazdu zaoranu 40-tih godina prošlog vijeka, kroz studentsku „neposlušnost“ koja se prenijala doslovno na polovinu Srbije. Jedne Srbije koja je za normalnu Srbiju i onu drugu koja je otvoreno za četničku.

Možda nije nikakv dokaz, ali jeste jasan i osjetljiv trag, bolje reći rasjed, koji sve ono što se predstavlja kao homogenost, čvrsto jedinstvo i unisono mišljenje jednog naroda, jasno prikazuje kao nespojivost. Poput dvije tečnosti koje se dodiruju, ali se ne miješaju. Iz tog i takvog razloga možemo reći da države i društva koja se usiljeno i pošto-poto žele prikazati jedinstvenim nisu i ne mogu biti model opstanka, kako narodâ, tako i pojedinca. To su društva u kojem pojedinac nema slobodu, jer uvijek može očekivati da je baš onaj do njega na suprotnoj, neprijateljskoj strani.

Na kraju, s pravom se može postaviti logično pitanje – je li ideološka razlika teža, gora i jača od one vjerske. Ili, s druge strane gledano, može li ideologija ujediniti različite u vjeri, a jednake po moralu i ljudskosti.

Iz antifašističke borbe koju su iznijeli naši najčasniji preci možemo reći da su prva i druga pretpostavka jasno potvrđene. Čast, moral, poštenje i ljudskost bili su na strani partizana i komunista, nominalno pripadajućih različitim religijama i narodima, ali ujedinjenih u ideologiji, bolje reći, univerzalnoj vrijednosti borbe protiv zla, dok su divljaštvo, ubijanje, klanje, nemoral i neljudskost bili prisutni kod ustaša i četnika – prvih kao fašista, a drugih kao klero-nacionalista – ujedinjenih u brutalnoj praksi masovnih zločina nad civilima. Onih koji su otvoreno i nepopustljivo stajali uz vjersku dogmu pripadajućih konfesija.

U današnjem svijetu bez ideologije imamo veliku većinu onih koji su neku od ideologija zamijenili religijom. Dok istovremeno živimo u globaliziranom svijetu kojeg je do besmisla dovela neoliberalna verzija demokracije. Nemamo ništa što bi ljudski rod barem približilo univerzalnim vrijednostima koje kao takve ulijevaju nadu da se međusobno ne uništimo. Imamo neku hibridnu verziju povratka u najmračniju epohu. Na kraju, ideologija kao takva nije nužna. Potrebne su osnovne vrijednosti koje su ljudsku rasu u odsutnim vremenima Drugog svjetskog rata spasile od uništenja, a to su bez sumnje vrijednosti antifašizma.

O.Delić

Objavio: usn krajina

drukčije mišljenje Region