TREĆA STRANA: Bez promjena

Iako smo još daleko od izbornog oktobra i vremena predviđenog za konačno inventurno ocjenjivanje (do)sadašnjeg rada nosilaca funkcija u vlasti Unsko-sanskog kantona, ipak se čini da postoje razlozi zbog kojih se već sada može početi s podvlačenjem prvih crta ispod onoga što se radilo u minule tri i po mandatne godine i uradilo. Jedan od razloga je činjenica da je 16. februara 2022. godine na prijedlog Vlade poslanička većina u Skupštini Unsko-sanskog kantona konačno usvojila ovogodišnji budžet i time neposredno i posredno aktualnoj kantonalnoj zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti stvorila preduvjete za nastavak nesmetanog rada. Na spisku problema s kojima se proteklih godina svakodnevno i s promjenjivim uspjehom suočavala spomenuta vlast gotovo da i nije bilo nikakvih promjena. U cjelini gledano evidentno je da je Vlada USK-a na čelu sa premijerom Mustafom Ružnićem već u oktobru 2018. godine u ruke dobila “vruć krompir” zvani migrantska kriza koji je uz neizbježna odricanja i žrtvu mukotrpno nosala sve do jeseni 2021. godine. Preciznije do otvaranja kampa na Lipi i aktivnije uloge u rješavanju migrantske krize od strane nadležnih institucija države. Osim sa migrantskom krizom već u drugoj svojoj mandatnoj godini Vlada i Skupština Unsko-sanskog kantona morali su se suočiti sa rješavanjem problema svjetske pandemije smrtonosnog virusa Covid-19. Istovremenim bavljenjem problemima i posljedicama što su sa sobom donijele obje ove, ničim izazvane krize kantonalna vlast se, mimo svih očekivanja već na kraju druge mandatne godine morala suočiti i sa problemom (ne)postojanja skupštinske većine. Oni što im je pamćenje jača strana znaju da je prva rekonstrukcija Vlade Unsko-sanskog kantona izvršena 20. decembra 2018. godine glasovima skupštinske većine sa ukupno 15 poslanika iz pet političkih stranaka uz uvjetovanu programsku podršku poslanice Vildane Alibabić iz Naše stranke. Dakle, radilo se o ukupno 16 ruku od čega je šest bilo iz A SDA, dvije iz POMAK-a, četiri iz SDP-a, dvije iz SBB-a, jedna iz Nezavisnog bloka i jedna iz njima pridružene Naše stranke koja u izvršnoj vlasti nije imala ni jednu od više desetina raspoloživih pozicija u kantonalnoj izvršnoj vlasti. Tako tijesna skupštinska većina kako-tako je funkcionirala sve do razlaza u politici Kluba poslanika SBB-a, s jedne i s druge strane politike njihove stranačke centrale. Da bi ostali u savezu sa A SDA i ostalim strankama skupštinske većine SBB će napustiti oba njihova poslanika (Agan Bunić i Ifeta Kadić) koji će zajedno sa poslanicom Ildom Alibegović u Skupštini USK-a formirati Klub poslanika Naroda i pravde. S protokom vremena u pitanje je dovedena i uvjetovana podrška skupštinskoj većini od strane poslanice Naše stranke Vildane Alibabić. Sve češće stajanje na stranu opozicije Alibabićeva je opravdavala tvrdnjom da je Vlada USK-a na čelu s premijerom Mustafom Ružnićem gotovo u potpunosti zaboravila na ispunjavanje dogovora vezanih za njihove programske prioritete. Odnos snaga u Skupštini USK-a od prilike do prilike je mijenjan na način da su se neki od poslanika iz redova opozicije uglavnom interesno stavljali na stranu vlasti, a onda se ili vraćali na početne pozicije ili ostajali u novom jatu. Bernada Kličić Jukić iz SDA i Amir Murić iz DF-a na stranu vlasti su prešli u aprilu 2021. godine kada je usvajan budžet za tu godinu i kad je izvršenom rekonstrukcijom Vlade smijenjeno pet i imenovano isto toliko novih ministara. Ovo što je nedavno zabilježeno prilikom usvajanja ovogodišnjeg budžeta definitivno je pokazalo da je na strani vlasti u USK-u minimalna poslanička većina, te da se opozicija konačno uvjerila da je bez kapaciteta da u zadnjoj mandatnoj godini može izvršiti bilo kakve promjene u kantonalnoj izvršnoj vlasti. Na kraju, valja reći da se usvajanjem ovogodišnjeg budžeta i minimalnom ministarskom rekonstrukcijom Vlada Unsko-sanskog kantona ponovno našla u situaciji u kojoj bi bez velikih frustrirajućih političkih turbulencija s više uspjeha mogla rješavati nagomilane probleme ovdašnjih građana. Izvjesno je, međutim, da krupnije pomake nije realno očekivati. Prepreka većim postignućima su evidentne blokade institucija države na višim razinama, a sada i novi rat u Evropi zbog kojeg će se i vlast u Unsko-sanskom kantonu opet morati baviti rješavanjem problema koji su daleko od onih iz njenog programiranog četverogodišnjeg rada. Do izbora sigurno, a poslije ko zna.

Objavio: usn krajina