I dok nestrpljivo pratimo dešavanja u političko-cirkusnom ambijentu, do faze neizdrživo skočile su cijene svega pa i svačega, uglavnom onoga bez čega ne možemo. Ali, budući da smo mi narod koji i kad je neizdrživo, nađe načina da izdrži, pretpostavljam da će i ova poskupljenja ostati samo na prepričavanju, bez ikakve realne šanse da ih neko zaustavi. Ili, k’o bi rek’o čuda da se dese pa da nam naši vlastodršci povećaju plaće i da to nekako podnesemo. Nema od toga ništa, pa nismo mi na geografskom položaju skandinavskih zemalja gdje višak iz budžeta vlasti dijele narodu. Brajo, ovdje višak ide njima jer su tako u mogućnosti. Nama su omogućili da na kredit kupimo tevejce i da ih gledamo kako se zabavljaju dok nam centrifugiraju mozak. Ni to nisu oni krivi, da nisu u mogućnosti, ne bi to radili, pa jel tako? Francuzi su neki dan iznijeli iz kuća tevejce i sve ih prebacili nekom lokalnom političaru preko ograde u avliju, valjda su mu tako htjeli reći da ga više ne žele gledati i nek’ im se miče s očiju. Naravno, nismo mi ni Francuzi da tražimo svoja prava, mi smo navikli da nam vlast kaže koliko imamo pravo na nešto, a koliko nemamo. I mi svi klimoglav, fala ti k’o bratu, samo nek’ ne puca. I onda sve nogom u leđa trk kući gledati ih kako se ono baš ašćarile iživljavaju nad nama, i izvalimo pokoju tešku riječ, tevejcu naravno. I to je to. Od prvog do prvog sve je teće osmisliti život, ali nam je normala da znamo da se glasovi zastupnika plaćaju u iznosima od kojih se običnima nama, ni u snu ne prikaže. Naravno, može im se, jer su tako u mogućnosti. Sad, jel to do naroda, ili do toga da mogućnost od čovjeka napravi nešto slično našim političarima, ne znam, ne bih baš sve svalila na narod kojeg ionako ništa ne pitaju. Osim na izborni dan kad je kao naš glas bitan. Čim zaokružiš, nebitan si. Bitni su oni koji sjednu u one magične klupe, pa četiri godine “poleti tamo, poleti ‘vamo, hajd’ na ovu, hajd’ na onu stranu”, a sve kao u ime i za narod. Bogme, bogme, ja se ne sjećam da je ikad iko od građana kazao da je prilikom zaokruživanja na listiću dodao i rečenicu: Ovlašćujem te da u moje ime radiš samo ono što se tebi lično isplati”, jer se upravo tako redom od dole do gore, najčešće ponašaju. Cijene skaču, to već znate. Skaču bogme i cijene nečijih ruku, glasa spasa, ali to ionako nije bitno, jer ste uvrtili sebi u glavu da ionako ništa ne možete. Pa, i ne možete. Jer su u mogućnosti da tako bude.

IZDVAJAMO:

PETO GODIŠNJE DOBA: Stanje šoka

Objavio: Unsko-sanske novine Krajina