Emocionalni manipulatori su među nama: znate li ih prepoznati?

Da bismo prepoznali emocionalne manipulatore potrebno je prije toga dobro poznavati sebe. Pritom mislim na naše vlastite emocije, okidače i prijašnja osobna iskustva koja dovode do njih. Jer, koliko dobro poznajemo sebe, toliko ćemo lakše razumjeti i druge.

IRENA JURJEVIĆ
mag.paed., mag.soc, psihoterapeutkinja

Pritom valja shvatiti kako i jedna i druga strana nekog odnosa imaju svoju emocionalnu pozadinu, ali i odgovornost. Osvrnut ću se prvo u ovom članku na razvojnu pozadinu emocionalnih manipulatora pa potom i na one koji su ranjiviji na njihove pristupe.

Kako nastaju emocionalni manipulatori?
Emocionalni manipulatori su osobe koje su tako naučile prilagođavati u ovom svijetu. Negdje, nekako ta uloga im je pomogla da ‘prežive’, prvo u formativnim godinama, pa tako i u onim zrelijim godinama kada slijede partnerski odnosi i sve sheme koje se u njima aktiviraju.
Ako dijete kroz odrastanje nije iskusilo jasne i čvrste roditeljske granice, kao ni roditeljsko ‘viđenje’ i uvažavanje svega onoga što oni povremeno jesu (da su ljuti, tužni, sretni, nesretni, i tako dalje) djeca će se prilagoditi na način da roditeljsku pažnju dobiju na drugi način.

Primjerice, ako ne mogu dobiti ‘viđenje’ i vrednovanje svojih roditelja kada su zdravi i veseli, a mogu dobiti kada su slabi i potrebiti, više će primjenjivati tu karakteristiku u sebi. Na taj način formira se takozvana ‘uloge žrtve’, koja na prvu izgleda kao uloga nemoći, no u obiteljskom sistemu može biti itekako moćna, jer sve se vrti oko nje. Možda ste bili u prilici boraviti u grupi u trenutku kada je u nju pristigla mala beba. Možda tada niste obraćali pažnju na promjene koje su uslijedile, no kada u grupu odraslih ljudi pristigne beba, cijela energija grupe se odjednom mijenja i usmjerava se prema njoj. Neki s bebom komuniciraju kroz neverbalne izraze lica, drugi nastoje osigurati da joj je boravak u prostoriji ugodan… Na dolazak malene bebe u neki prostor nitko nije ravnodušan i svi joj na neki način žele ugoditi. I u tom aspektu krije se moć iz nemoćnosti.
Slični principi mogu se primijeniti i kod odraslih osoba koje su na taj način, kroz ulogu žrtve naučili funkcionirati kroz život, ali i modelirati partnersko i obiteljsko polje u kojem se nalaze.

Kog privlače emocionalni manipulatori?
Najčešće tako ‘nemoćni’ kao partnere pronađu one tipove ličnosti koji se osjećaju ‘moćno’ i vrijedno jedino kada pomažu drugima i spašavaju druge. I ti, takozvani ‘spasitelji’, u pozadini svog odrastanja i kasnijeg života imaju osjećaj manje vrijednosti, odnosno iskustvo ‘neviđenja’ i ne-vrednovanja tijekom kojeg su se naučili da mogu pripadati i biti vrijedni za neki odnos jedino ako pomažu i daju sebe bezrezervno na raspolaganje. Pritom valja imati na umu, da sve, osim autentičnog odnosa koji daje bez da očekuje išta zauzvrat, znači određenu vrstu manipulacije.

Također, tu je i treća varijanta načina sudjelovanja u u manipulativnim odnosima, i to kroz negaciju osjećaja i potreba bližnjih. „Krivo si čuo”, „Nisam to rekao”, „Pretjeruješ u svojoj reakciji”, „Preosjetljiva si”… sve to su rečenice s kojima možemo obezvrijediti stanja i osjećaje koja druga osoba osjeća u odnosu s nekim. Nemogućnost da suosjeća drugog, da prihvati njegove emocije kao stvarne i prisutne, upravo takve takve kakve jesu, također puno može kazati o formativnom iskustvu odrastanja neke osobe. Jer, manipulatori u odnosima s drugima često znaju raditi upravo ono što su sami doživljavali dok su odrastali.

Način na koji se možemo nositi s emocionalnom manipulacijom je za sve njene oblike isti – upoznati sebe, svoje načine funkcioniranja i zacijeliti svoje traume kroz osobni rast i razvoj. Kako je to proces koji traje, ipak postoji način koji nam brže može pomoći u tom procesu da se razumijemo brže i bolje. To je naše tijelo.

Kako postajemo tolerantni na manipulaciju?
Naš um dugogodišnjim kondicioniranjem može biti prilagođen i tolerantan na bilo kakav oblik emocionalne manipulacije, no tijelo je zato izuzetno svjesno svake emocije koja prilazi njime. Kako biste provjerili kako se osjećate u pojedinim odnosima, pa čak i kad za njih nemate verbalno i kognitivno smisleno objašnjenje, oslušnite svoje tijelo:

Promotrite svoja ramena. Jesu li opuštena ili podignuta?
Osjetite svoju vilicu. Je li stisnuta ili opuštena?
Osjetite svoj trbuh. Je li stisnut ili opušten?
Kako dišete, plitko ili duboko?
Kada se osjećamo opušteno, naše disanje je duboko i opušteno, naša ramena su opuštena, vilica također, a i želudac je opušten i protočan. Sve drugačije od toga, poziv je da promotrimo gdje se nalazimo, što osjećamo i trebamo li nešto mijenjati u svome životu.

Objavio: usn krajina