Ne znam s čim zalijevaju cijene svega i svačega, ali rastu brajo, samo što neće u nebesa pa da se preko njih popnemo do boljeg života, jer kažu da je gore svakako bolje. Mada, zanebesa se čovjeku kad uđe u trgovinu jučer, pa sutra. Uglavnom, oko toga naši mučitelji nisu se zadeverali, osim što su na tevejcima izjavili par fora u stilu da će poduzeti sve da stvari budu pod kontrolom. Taman dok završe s izjavom, ulje je skočilo na pet maraka. Dobro je, samo da ne oforme komisiju koja će pratiti cjenovnike i voditi zapisnike. I platiti članove komisije, a te pare će izvući od naših usta. Neće valjda od svojih, a i što bi, kad ih nismo na to navikli. I tako je državnik ove zemlje koju ne priznaje otišao “što bi se reklo” svijetla obraza glasati za predsjednika druge države. Evo, ja ne znam ima li na planeti kakvo pleme koje još nije otkrilo ni vatru, ali da im vođa ide u drugo pleme birati glavnog baju. Nema. Ali, ima kod nas i nikom ništa, opet je on ugrožen i vazda mu nešto fali. Ne fali njemu ništa, osim što nama fali zakona i volje u državi da se njega i takve jednom kazni zbog onoga što rade protiv svoje, a za druge države. I da pokažnjavamo one koji laprdaju iz drugih država o stanju kod nas, a svoja dvorišta ne vide. Tačno me od njihove brige za nas spopadne neka kuraž, dođe mi da se ispalim iz obuće, ovisi u kojoj sam kad ih slušam. Ili da uđem u frižider, komotno mogu stati, pa da iz njega izađem. Ili da me stalno svrbi nos pa snifam i šmrcam pred kamerama dok izvaljujem brigu o stanju u drugoj zemlji, dok u mojoj padaju nepoznati projektili, a građani mi već drugu godinu spavaju u kontejnerima jer sam pare za izgradnju novih kuća negdje zametnula. Da ne bi o tome sokoćali na svojim tevejcima, oni sokoću kako kod nas treba mijenjati ovo i ono. Najbolje bi bilo promijeniti sve njih, ali vidimo da je to teška rabota, bar za pedesetak godina na ovim prostorima bolji doći neće. Nije ni u ostatku svijeta situacija nešto naročito relaksirajuća, ali makar nisam tamo pa ne znam te face koje se pojavljuju i kvocaju trideset godina jednu te istu strofu. Tu i tamo promijene rimu, ali na koncu, svi ostaju u istom timu. O tome smo već i pjesme spjevali pa nema potrebe nervirati se dodatno. Što se tiče cijena, nemam ništa optimistično reći na tu temu, jer i analitičari koji zbog optimizma promaše procjenu, počeli su vrtjeti zabrinuto glavom kad o tome pričaju. Ali, znam da je jedno vrijeme bila dreka oko skoka cijene goriva, mada nisma vidjela da je neko prestao voziti auto zbog toga. Tako da, što se tiče cjenovnika i skakanja, mogu samo poručiti: Skačite jače, naš stajlnig to može izdržati. Nismo mi Francuzi ili Belgijaneri da se kao nešto bunimo zbog toga. Pa jel?

IZDVAJAMO:

RAVNO DO DNA – RAVNOPRAVNOST SPOLOVA I DRUGE TRICE: Stvar je u tome da vapaje s protesta čuju i slušaju oni koji nikada ne bi uradili ono što je uradio, za sada, posljednji u nizu – gradačački gad

Objavio: Unsko-sanske novine Krajina