‘Naše sudbine su ujedinjene’: Sirijci se okupljaju iza Ukrajine, nakon godina ruske torture i bijesa

Bombardovani i ugroženi nekontrolisanim Putinom od 2015. godine, Sirijci se nadaju da bi se situacija konačno mogla preokrenuti

Kada su u ruskom vazdušnom napadu na sjeverozapadu Sirije poginula 34 turska vojnika, osveta Ankare je ubrzo uslijedila. Ali, umjesto da gađa snage Vladimira Putina , čiji su avioni izazvali pokolj, Turska je poslala naoružane bespilotne letjelice prema sirijskoj vojsci, rasturajući stotine komada oružja i ubijajući mnoštvo vojnika – sve dok je Rusija bezbrižno posmatrala.

U godinama otkako je Putin intervenirao u Siriji 2015. kako bi spasio režim Bashara al-Assada, bilo je bezbroj primjera ruskih napada na civilne objekte – škole, pekare i bolnice – svi su naišli na krotke odgovore globalnih lidera i oskudnu pažnju tužilaca za ratne zločine.

Ali bauk članice NATO-a koja se ne želi suočiti s ruskim predsjednikom zbog najsmrtonosnijeg napada na njegove snage u posljednjih nekoliko decenija dovoljno govori o moći koju je Putin drsko konsolidirao usred ruševina Sirije – smrtonosna intervencija koja je ohrabrila vođu u godinama prije 2022.

Za Putina je Sirija postala spoj niza ruskih interesa, mjesto gdje je mogao testirati novo oružje, zauzeti uporište u istočnom Mediteranu, sponzorirati slugane, fino podesiti trikove dezinformacija i – što je još važnije – okušati se u globalnoj diplomatiji u areni u kojoj je zapad izgubio svoj put.

Ubrzo je mnoge uvjerio da samo on može ponovo sastaviti slomljenu zemlju i da je ruska intervencija, u sukobu koji je osujetio sve, legitimna, a možda čak i neophodna.

Putin prilikom obraćanja ruskim trupama u vazduhoplovnoj bazi u Hemeimeemu, Sirija-decembar-2017

To što Putinovo vazduhoplovstvo i artiljerija redovno bombarduju civilne ciljeve, ubijajući hiljade i opustošivši gradove i sela, postalo je toliko prolazno da se to redovno previđalo.

Nekažnjivost je postala dominantna tema u provinciji Idlib, koja je ostala van kontrole režima i gdje je Rusija pretpostavljala da ima slobodne ruke da bombarduje i sakati po svojoj volji. Povremeni pozivi za zone zabranjenih letova nisu imali pravi podsticaj i duboka patnja više od tri miliona ljudi postala je fusnota decenije sukoba.
Sve vrijeme Putin je podržavao Asada čineći sve što je mogao da ga rehabilituje na globalnoj sceni i gradeći narativ da je on jedini globalni lider sposoban da pokupi komadiće.

Dok se u Assadovom oklopu nekažnjivosti počinju pojavljivati pukotine, Rusija nikada nije smatrana odgovornom za ulogu koju je odigrala u Siriji. Naprotiv, Putin je stekao samopouzdanje u svakoj od proteklih sedam godina, učvršćujući se kao regionalni igrač i pronicljiv globalni operater, i pretvorio je prvi veliki ruski vojni napad od raspada bivšeg Sovjetskog Saveza u relativan uspjeh, sve vrijeme se rugajući onome što vidi zagledan u rascjepkani zapad.

Sirijski civili, posebno na sjeverozapadu, okupili su se iza Ukrajine, šaljući poruke solidarnosti i povezujući svoj cilj sa narodom na koji je izvršio invaziju moćni susjed koji izgleda ne poznaje granice.
Stanovnici Idliba kažu da će se sigurno ponovo koristiti knjiga koja je stvorena u Siriji i koja se odnosi na rasprostranjene dezinformacije, neselektivno bombardovanje, sajber ratovanje i razorno teško naoružanje.
Ali, na njihovo iznenađenje, rat naracije, koji je presudno krenuo u korist Rusije u Siriji, gubi se u Ukrajini, gdje je prethodno neangažovan svijet pokazao veliko interesovanje.
Broj globalnih država koje se spremaju da sankcionišu Rusiju zaprepastio je mnoge Sirijce koji, iako ne mogu da shvate zašto su ostavljeni, navijaju za Ukrajinu iz svojih dalekih šatora i straćara koji su još uvijek pod ruskom opsadom.

U Idlibu i drugdje u Siriji rastu nade da će se plima možda konačno okrenuti protiv Rusije. Danas čak i Njemačka isporučuje oružje Ukrajini, a Turska je skupila hrabrost da spriječi ruske ratne brodove da prođu kroz Dardanele do Crnog mora. Budi se nada da bi se na sirijski sukob moglo gledati s više empatije.
“Njihova patnja je naša”, rekao je Elham Shaheen, Sirijac koji živi u egzilu u Turskoj. “Mi znamo bolje od bilo koga drugog na svijetu kroz šta Ukrajina prolazi. Ako oni pobijede, pobijedićemo i mi. Cijela moja porodica gleda. Veliki dio Sirije također.”

Drugi Sirijci su govorili o lakoći s kojom se ruska propaganda usitnjava u Ukrajini, i o nadi da će se na njihovu vlastitu agoniju gledati kroz novu prizmu.
“Živjeli smo pod ruskim bombama i lažima šest godina”, rekao je Marwan Issa, seljanin iz Homsa, sada u Idlibu. “Naše sudbine su sada ujedinjene.”

Ako ste propustili pročitati…

Objavio: usn krajina