Nova prilika

Svi oni što su se nadali da bi novi krug pregovora o reformi izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini mogao rezultirati kompromisom i toliko željenim dogovorom ponovno su se morali razočarati. Izostankom kompromisa lidera SDA i HDZ-a BiH Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića o pitanju izmjena Izbornog zakona sasvim smo očekivano dovedeni u situaciju da niko s velikom sigurnošću ne može tvrditi hoće li se ili neće u oktobru ove godine održati planirani redovni opći izbori. Dok Dragan Čović lider HDZ-a i HNS-a BiH s jedne strane govori da nakon svega nema uvjeta za održavanje planiranih izbora, s druge strane lideri ostalih parlamentarnih političkih stranaka, tvrde da se planirani izbori trebaju i moraju održati. Zbog činjenice da najviši politički predstavnici zemalja Evropske unije, izuzev Hrvatske, i SAD-a sugeriraju da se izbori trebaju održati na način kako nalaže Ustav i važeći Izborni zakon Bosne i Hercegovine, ipak se treba nadati da građanima neće biti uskraćena nova prilika da svojim izlaskom i glasanjem na izborima daju konačnu ocjenu o minulom četverogodišnjem radu i neradu političara iz stranaka vlasti, s jedne i opozicije, s druge strane. Imajući u vidu aktualnu političku i ekonomsku situaciju u državi i u oba njena entiteta razloga za zadovoljstvo onim što je u korist građana uradila aktualna vlast gotovo da i nema. Prošle tri i po mandatne godine na razini Bosne i Hercegovine uglavnom su potrošene na permanentne političke sukobe između kadrova političkih stranaka na vlasti. Konkretno, između kadrova SDA s jedne i s druge strane, interesno bliskih HDZ-a i SNSD-a. Blokada rada institucija Bosne i Hercegovine uz vodeću ulogu SNSD-a i HDZ-ovih blokada institucija i organa Federacije BiH onemogućile su bilo kakav progres i napredak koji bi podrazumijevao opći interes i građansku dobrobit. Upravo zbog toga može se reći da je najveći broj obećanja čije je realiziranje očekivano nakon izbornog oktobra 2018. godine ostalo nerealizirano. Izuzetak nije ni Unsko-sanski kanton. Glavni krivac tome je odnos političkih snaga u Skupštini Unsko-sanskog kantona koji je od početka uspostave sadašnje kantonalne izvršne vlasti bio glavna prepreka na putu borbe za ostvarenje interesa građana. Umjesto o ovim u Skupštini Unsko-sanskog kantona uglavnom su dominirali stranački i interesi pripadajućih grupa i lobija koji su bili najvidljiviji u stalnoj borbi za (pre)vlast u kantonalnoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Budući smo u godini u kojoj će se okončati četverogodišnji mandat vlasti koja je legitimirana na izborima održanim u oktobru 2018. godine onda se s pravom već sada možemo pitati s čim možemo, a s čim nikako ne možemo biti zadovoljni od onoga što je urađeno i onoga što je planirano, a do sada još nije došlo na dnevni red. Što se tiče rada kantonalne zakonodavne i izvršne vlasti u Unsko-sanskom kantonu prema raspoloživom činjeničnom stanju slobodno se može reći da je zakonodavna radila mnogo manje od očekivanog. Vlada Unsko-sanskog kantona na čelu s premijerom Mustafom Ružnićem, kao lokomotiva kantonalne izvršne vlasti i pored svih blokada držala se svog startnog obećanja i u granicama dozvoljenih mogućnosti radila u korist svojih građana. Dakako, radni okvir bio je stranački Sporazum o programskim ciljevima, mjerama i principima djelovanja zakonodavne i izvršne vlasti USK-a za mandatni period 2018.- 2022. godina. Prvi cilj bio je stabilizacija i konsolidacija financija i stanja budžeta. Na ostvarenju tog cilja najviše se radilo i uradilo i to potvrđuje sadašnje stanje kantonalnih financija. Uz ovo radilo se na privrednom razvoju, nultoj stopi tolerancije kriminala i korupcije, boljoj opremljenosti MUP-a, reformi zdravstva, reformi javne uprave, reformi obrazovanja, uravnoteženom razvoju lokalnih zajednica, razvoju poduzetništva, boljoj prometnoj povezanosti, razvoju turizma i poljoprivrede, boljoj boračko invalidskoj zaštiti i većem doprinosu razvoju kulture i sporta. Na ostvarenju svih ovih ciljeva se radilo, ali ne u mjeri koja bi garantirala bolji rezultatski uspjeh. Vremena za pitanja i dodatna propitivanja još ima, a na učesnicima na narednim izborima je da ponude valjane i odgovore koji će građanima biračima biti dovoljni da svakoga ocijene pošteno i po zasluzi, kako bi barem trećina (do)sadašnjih poslanika ostala, a da dođu nove dvije.

Objavio: usn krajina