SVALBARD: Arktički otoci, na kojima možemo vidjeti budućnost globalnog zagrijavanja

Norveški arhipelag zagrijava se šest puta brže od globalnog prosjeka, s potencijalno katastrofalnim rezultatima, posebno za vrste kao što je polarni medvjed

Svalbard, norveški arhipelag koji leži duboko unutar arktičkog kruga, nalazi se na prvoj liniji globalnog zagrijavanja. Ovaj udaljeni, uglavnom neplodni skup stijena, glacijalnog leda i snijega doživljava vidljivu, uznemirujuću transformaciju uzrokovanu klimom.

Studije pokazuju da se Svalbard zagrijava šest puta brže od globalnog prosjeka, a neki istraživači predviđaju da će do 2100. godine njegovi glečeri gubiti led dvostruko većom od sadašnje stope , bez obzira na to da li su pogođeni globalni klimatski ciljevi.

„Klima na Svalbardu se dramatično mijenja“, kaže Andrea Spolaor, koja studira hemiju životne sredine u Italijanskom nacionalnom istraživačkom vijeću. “Ovo je zabrinjavajuća situacija za arhipelag, ali u isto vrijeme pruža studiju slučaja za razumijevanje uticaja na životnu sredinu. Da bismo razumjeli promjenu, moramo je izmjeriti, a Svalbard je, nažalost, dobar primjer.”

Za naučnike i istraživače, ne postoji nedostatak uznemirujućih fenomena za procjenu: povlačenje glečera, smanjenje snježnog pokrivača, ekstremne padavine, nestanak morskog leda, lavine, ugrožena flora i fauna. Čini se da nijedan dio Svalbarda nije imun na klimatske probleme.

„Otapanje permafrosta i klizišta u Longyearbyenu [najvećem gradu na Svalbardu] vrlo su očigledni znakovi promjene,“ primjećuje Lars Smedsrud, profesor polarne okeanografije na Univerzitetu u Bergenu. “To [globalno grijanje] će jako pogoditi lokalne ekosisteme. Sa trenutnim zagrijavanjem i tekućim emisijama CO 2 , Svalbard i ostatak Arktika će se nastaviti zagrijavati.”

Svalbard je pod jakim utjecajem arktičkog pojačanja, mehanizma povratne sprege u kojem povlačenje morskog leda i zagrijavanje atmosfere pogoršavaju jedno drugo. To je, dijelom, razlog zašto Svalbard doživljava tako alarmantnu promjenu, i zbog toga se njegovi glečeri – koji predstavljaju 6% glacijalnog područja planete izvan Grenlanda i Antarktika – brzo tope.

„Povlačenje glečera nakon zagrevanja atmosfere nije trenutno, već se dešava sa zakašnjenjem od nekoliko godina ili decenija u zavisnosti od veličine glečera“, kaže Ward van Pelt, vanredni profesor na Univerzitetu Upsala u Švedskoj koji se fokusira na promene klimatskih uslova na Arktiku. . “Snažno povlačenje glečera danas uočeno na Svalbardu rezultat je klimatskih promjena u prošlosti. Zatopljenje se dodatno ubrzalo posljednjih godina, a nastavit će se i u narednim decenijama, što je loša vijest. Budućnost glečera na Svalbardu ne izgleda sjajno.”

Mnogi glečeri Svalbarda nalaze se na relativno niskim nadmorskim visinama, što znači da su osjetljiviji na zagrijavanje. Štaviše, Van Peltova predviđanja sugeriraju da će gubitak morskog leda i rezultirajuće povećano isparavanje morske vode rezultirati povećanim nivoom padavina, koje će vjerovatno padati u obliku kiše, a ne snijega. Snježni pokrivač djeluje kao barijera i igra ulogu u minimiziranju topljenja leda, ali sada pada manje pravilno.

“Nešto od dodatne kišnice može se ponovo smrznuti u snijegu, ali ovaj puferski kapacitet će nestati kada nestanu trajne snježne površine. Nadalje, smanjenje snježnih površina uzrokuje još više topljenja glečera. Naši rezultati modeliranja sugeriraju da će se, čak iu slučaju scenarija relativno niske emisije, gubitak mase glečera snažno ubrzati u narednim decenijama.”

Svalbard, prema istraživačima Instituta za oceanografiju Univerziteta u Gdanjsku, također doživljava ozbiljan pad „brzog leda“, a njegova obalna područja gube oko 40 kvadratnih milja (oko 100 kvadratnih kilometara) godišnje u protekle četiri decenije. Brzi morski led se usidri za obale ili okeansko dno i skuplja se u fjordovima, oko ostrva i u plitkim obalnim vodama. Osim što djeluje kao barijera protiv erozije, ovaj led je hiljadama godina bio kamen temeljac zdravih arktičkih ekosistema.

„Veze između života u moru i na kopnu posebno su bliske na Arktiku“, kaže Maria Dance, gostujući doktorand na Univerzitetskom centru na Svalbardu. “Hranljive materije i energija teku iz mora na kopno kroz morske ptice gnojeći tundru ispod njihovih gniježđenja. Lisice i polarni medvjedi kreću se preko kopna i morskog leda. Irvasi koriste morski led za kretanje između ostrva Svalbarda. Bez toga imate fundamentalno drugačiji morski ekosistem, u kojem je pogođeno sve, od planktona do riba, tuljana do morskih ptica. Ali život na kopnu je također pogođen.”

Efekti morskog leda koji nestaje mogu se vidjeti i ispod vode, kaže Kim Last, morski biolog iz Škotske asocijacije za nauku o moru. „Vode oko Svalbarda postaju sve sličnije uslovima na nižim geografskim širinama. Sa ovim vidimo smanjenje faune kao što je polarni bakalar, ali priliv južnijih vrsta kao što su plava dagnja i neke vrste meduza koje su ranije bile nepoznate na ovom dalekom sjeveru. Kao i kod svih promjena, bit će pobjednika i poraženih. Svalbard će vjerovatno biti oslobođen svih morskih leda za 50 godina. Svi organizmi koji se oslanjaju na led ili će migrirati, prilagoditi se ili će izumrijeti.”

Gubitak morskog leda na Arktiku mogao bi biti štetan za brojne vrste – i potencijalno koristan za druge – ali jedno stvorenje bi moglo biti dugoročno pogođeno teže od bilo kojeg drugog: polarni medvjed.

“Svalbard je zanimljivo područje za polarne medvjede i klimatske promjene,” kaže Andrew Derocher, vodeći istraživač polarnih medvjeda i profesor na Univerzitetu Alberta. “Još ne vidimo velike promjene u populaciji, ali za to postoje dobri razlozi.”

Derocher kaže da su efekti globalnog zagrijavanja trenutno “donekle posredovani” na Svalbardu interakcijom između gubitka morskog leda i gubitka leda iznad epikontinentalnog pojasa. Budući da staništa na polici imaju veću biološku produktivnost, te su stoga zrela lovišta, gubitak morskog leda – središta prstenastih tuljana, primarnog izvora hrane medvjeda – tek treba teško pogoditi ove određene populacije. Ali, kaže Derocher, ovo je privremena situacija.

“Najveća briga za polarne medvjede na Svalbardu je to što se gubitak morskog leda događa bržom stopom nego kod drugih populacija polarnih medvjeda. Samo je pitanje vremena. Možemo očekivati ​​da ćemo vidjeti iste utjecaje koji su zabilježeni u drugim područjima: promjene u morskom ledu, pad tjelesne kondicije polarnih medvjeda, niže stope reprodukcije, niži opstanak mladih i starih medvjeda i, na kraju, pad u obilje. Veliki dio mog studijskog područja na Svalbardu kada sam radio za Norveški polarni institut više nije stanište polarnih medvjeda: jednostavno nije ostalo dovoljno leda,” dodaje Derocher.

Izvještaj kanadske vlade objavljen 2022. godine otkrio je da je između 2016. i 2021. populacija polarnih medvjeda u zapadnom zaljevu Hudson opala za 27%, što je pad koji se uglavnom pripisuje gubitku morskog leda. Štaviše, studija iz 2021. koju je objavilo Kraljevsko društvo otkrilo je da, s manje morskog leda koji se stvara svake godine, mnoge populacije polarnih medvjeda postaju sve više fragmentirane. Rezultat je bio manje parenja između različitih grupa i, posljedično, povećana vjerovatnoća parenja u srodstvu, što bi moglo ometati sposobnost medvjeda da se uspješno prilagode promjenjivom okruženju.

Derocher dodaje da će još jedan problem za polarne medvjede sa Svalbarda biti gubitak staništa. “Izgubili smo neka područja koja su bila glavna staništa za porodilište: više nisu dostupna u jesen kada trudne ženke traže mjesta za brlog. Iako se mogu premjestiti u druga područja, to je erozija staništa koja je u toku.”

Derocher također kaže da ovaj gubitak staništa mijenja navike hranjenja polarnih medvjeda. “Jaja, ptice i irvasi su dugo bili dio prehrane polarnih medvjeda, ali sada vidimo sve više takvih ponašanja u ishrani. Izazov je biti optimista u pogledu polarnih medvjeda bilo gdje, a posebno na Svalbardu. Vrlo sumnjam da će dugo opstati u tom dijelu Arktika. Ne bih se iznenadio da broj polarnih medvjeda na Svalbardu naglo opadne u narednim godinama.”

Spolaor navodi: „Klima [na Zemlji] se promijenila u prošlosti i priroda se uvijek prilagođavala, ali razlika u odnosu na period koji trenutno doživljavamo je u tome što je brzina promjena mnogo veća. Teško je reći kako će priroda reagovati.”

Paul Wassmann, profesor biologije životne sredine sa Arktičkog univerziteta u Norveškoj , slaže se s tim. “Izazov je brzina promjena. Neki sisari će se povećati, neki opasti. Arktičke vrste će se sakriti u džepove i ponovo naseliti Svalbard kada klima postane hladnija. Arhipelag se mijenja, a ne umire.”

Život je, i dugo je bio, otporan. Naša planeta je iskusila periode temperaturnih fluktuacija milionima godina, a najizdržljiviji i najprilagodljiviji život se uvijek drži. Međutim, malo je vjerovatno da će ova činjenica biti ohrabrujuća za one vrste koje vide kako se njihova okolina pogoršava i topi iz godine u godinu. Budućnost Svalbarda će, prema skoro svim istraživanjima, biti toplije vrijeme, manje morskog leda, manje polarnih medvjeda i više kiše. Biće, naravno, vrsta koje će se pojaviti jače, koje će cvetati u toplijoj klimi, ali mnogi od sadašnjih stanovnika Svalbarda će dobiti jednostavan ultimatum: prilagodite se ili nestanite.

“Širom Arktika, otkrivamo da biljke ‘zeleneju’ ranije u proljeće, a vegetacija tundre koristi toplija ljeta šireći se kako bi pokrila nekada golo tlo,” kaže Isla Myers-Smith, predsjedavajući za klimatske promjene ekologije na Univerzitetu u Edinburgu. “Određene vrste, kao što su grmlje, trave i šaš, postaju sve češće, a kao rezultat toga se mijenja biodiverzitet biljnog svijeta. Grmlje više raste u toplijim ljetima, što je pokazatelj da su “pobjednička” vrsta.

“Ekosistemi tundre pažljivo su prilagođeni hladnoći, tako da zagrijavanje i povezani klimatski događaji, poput zaleđivanja, mogu poremetiti ravnotežu života, s reperkusijama širom arktičkih mreža hrane.”

Naravno, pobjednici ne mogu postojati s gubitnicima, a Myers-Smith vjeruje da će neposredna budućnost Svalbarda biti dramatična, preokret bez presedana.

„Teška vremena predstoje za planet, a na Arktiku je brzo i ubrzano zagrevanje sada zaključano. „Tek počinjemo da uviđamo vrste promena koje će se desiti sa klimatskim promenama Arktika u budućnosti. Budući da se Svalbard zagrijava više nego bilo gdje drugdje na Arktiku, mogao bi biti stražar promjena za ono što će doći za Arktik u cjelini.

„Osjećam da smo vidjeli samo vrh ledenog brega u smislu promjena koje dolaze u ove ekosisteme.”

Objavio: usn krajina