TREĆA STRANA: Uhljebi(ti)

Sudeći po onome što se u zadnje vrijeme učestalo govori i piše o kriminalu i korupciji nosilaca funkcija u ovdašnjoj zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti slobodno se može reći da su u pravu svi oni što tvrde da kao društvo još dugo nećemo na zelenu granu. Među krivičnim djelima za koja se najčešće terete “političari” dominantna su ona koja se tiču zloupotrebe položaja ili ovlasti, primanja dara i trgovine utjecajem. Nepisano je pravilo da ih se najviše počini neposredno nakon održanih izbora poslije kojih dolazi do značajnih promjena bilo u lokalnoj ili u vlasti na višim razinama. Prema dostupnoj “statistici” spomenuta vrsta krivičnih djela učestalo se čini u (pred)izborno vrijeme poput ovoga u kojem se sada nalazimo. Iako smo, naime, prilično daleko od mjeseca službene izborne kampanje u manje i više važnim ovdašnjim medijima i na društvenim mrežama sve češće možemo čuti i pročitati kako se aktualni političari bave kadrovskom politikom i kako dugoročno rješavaju pitanja i probleme zapošljavanja članova svoje rodbine, stranačkih favorita i ostalih članova pripadajućih grupa i lobija. Pod pretpostavkom da je tačno nedavno smo u ovdašnjem medijskom prostoru mogli pročitati kako će bužimski načelnik trajno riješiti pitanje zaposlenja svoje supruge i svog bližnjeg rođaka. U raspisanom konkursu od tri pozicije samo jedna nije “rođačka”. U očiglednom predizbornom razračunavanju sa političkom konkurencijom čelnici Gradskog odbora SDP-a Bihaća sa nedavno održane press konferencije javnost su upoznali sa svim onim što smatraju da je loše u politici aktualne većine u Gradskom vijeću Bihaća i pogotovo u politici gradonačelnika Šuhreta Fazlića. Biber po pilavu bila je javno obznanjena tvrdnja o navodnom nezakonitom zapošljavanju u JKP “Komrad” u Bihaću. Prema onome što je kazano na SDP-ovoj press konferenciji u tom je preduzeću navodno planirano zapošljavanje neimenovanog gradskog vijećnika, gradonačelnikovog rođaka i sina direktora JP “Vodovod” u Bihaću. Ovakvih i sličnih primjera ima još, ali se čini da su i ova dva dovoljna da svako sebi dokuči u čemu je “kvaka”. Naime, nikome normalnom ne bi trebalo smetati bilo kakvo i bilo čije zapošljavanje. Međutim, ni u jednom od dva navedena primjera nije riječ o zapošljavanju već o onome što sugerira naslov ovoga teksta. Uhljebi i njihovo uhljebljivanje termini su iz naše novije poratne prakse. Predznak negativnosti nesumnjivo im daje definicija njihovog pojmovnog značenja. Tako su na primjer “uhljebi” svi oni što su plaćeni iz budžeta za rad koji ne rezultira stvaranjem dodatne vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koje korisnicima istih ne povećavaju kvalitet života. Osim ovoga “uhljebi” su osobe koje su nekvalificirane i nesposobne za obavljanje posla za koji su plaćeni, a zaposleni su zahvaljujući političkim ili rodbinskim vezama bez realnih zasluga. “Uhljebiti” znači postaviti na neku stvarnu ili izmišljenu poziciju osobu koja često nema stručne i profesionalne kvalifikacije. Na to se mjesto postavljaju zbog rodbinske, zavičajne, prijateljske ili stranačke pripadnosti i podobnosti. Glagol uhljebiti ima značenje osigurati sebi ili kome drugome posao ili zaradu “bez obzira na sposobnost”. Jasno da jasnije ne može biti. Šta reći na kraju? Kad se sve sabere i oduzme neizbježno se mora konstatirati da o “uhljebima” i njihovom “uhljebljivanju” do sada nismo svi znali jednako. Po mom mišljenju najviše od aktualnih zvaničnika je sigurno znao i zna Šemsudin Dedić, političar sa rekordnim brojem stranačkih i funkcija u federalnoj izvršnoj i državnoj zakonodavnoj vlasti. Koga je, kako i kada sa sobom na savjetničke položaje odveo u Sarajevo i koga je, kako i kada uhljebio u USK-u nakon godina izvršenih kadrovskih promjena u SDA i Vladi Unsko-sanskog kantona pitanja su na koja i nije teško odgovoriti. Dakako, konkretno i sa imenima i prezimenima. Ništa iznenađujuće, jer izborna je godina i za koji dan i prva godišnjica od smrti prvog bihaćkog gradonačelnika Emdžada Galijaševića.

Objavio: usn krajina