Koliko nas ima manje

Nedavno objavljeni podaci o rezultatima popisa stanovništva održanog u susjednoj Republici Hrvatskoj o gubitku više stotina hiljada njihovih stanovnika u najkraćem bi trebali biti shvaćeni kao nagovještaj onoga čime će se BiH suočiti u narednoj 2023. godini. Sasvim je realno da bi rezultati našeg narednog popisa stanovništva u najmanju ruku mogli donijeti slične rezultate. Ako se uzme u obzir činjenica da je skorašnji popis stanovništva u susjednoj državi pokazao da je u zadnjih deset godina Hrvatska ostala bez više od 10 posto svojih stanovnika onda se s pravom strahuje da će popis stanovništva koji se u BiH treba održati naredne godine pokazati da ćemo ostati bez najmanje desetine svog stanovništva. Podsjećanja radi, naš zadnji popis održan u 2013. godini pokazao je da je u BiH tada živjelo 3.531. 159 stanovnika. U Federaciji su popisana 2.219.220 stanovnika (62,85 posto), u RS. 1.228.423 stanovnika (43, 79 posto) i Distriktu Brčko 83. 516 stanovnika (2,37 posto). Bošnjaka je ukupno bilo 50,11 posto, Srba 30,78 posto, Hrvata 15,43 posto i “ostalih” 3 posto. U F BiH živjelo je 70.4 posto Bošnjaka, 22,4 posto Hrvata i 3,6 posto Srba. U RS-u Srba je bilo 81,5 posto Bošnjaka 14 posto i Hrvata 2,4 posto. Prosječna starost stanovnika iznosila je 39,5 godina, dok je prosjek u Srbiji bio 42,2 godine, a u Hrvatskoj 41,7 godina. Imaju li se, dakle, u vidu svi ovi podaci i znajući da je Bosna i Hercegovina osim sa pandemijom Covid-19 bila tri godine opterećena nesnošljivom migrantskom krizom onda je sasvim jasno da su njeni žitelji bili mnogo “motiviraniji” za bijeg iz svoje zemlje nego što su to bili žitelji iz zemalja našeg neposrednog okruženja. I pored silnih zabrana i ograničavanja putovanja odlazak naših mladih i obrazovanih stanovnika nije zaustavljen. Jeste samo, donekle usporen. Prije suočavanja s problemima što su izazvani smrtonosnim koronavirusom ažurirani podaci su pokazivali da je u vremenu od početka 2013. godine do pandemijske 2020. godine našu zemlju napustilo više od 200.000 naših građana. Iz Unije za održivi povratak i integracije u Bosni i Hercegovini tvrde da je pandemija velikim dijelom onemogućila masovni odlazak mladih u inostranstvo, ali da njihovi odlasci i dalje nisu potpuno zaustavljeni. Odlazaka je bilo, ali ni blizu onima što su zabilježeni u sedam godina prije virusne pandemije. Legalne migracije našeg radno sposobnog stanovništva nisu zaobišle ni sjeverozapadni dio Bosanske krajine. Najviše ih je bilo u Bihaću, Cazinu, Bosanskom Petrovcu, te u više općina u Kantonu 10. U nastojanju da suzbije uočene trendove kantonalna zakonodavna vlast se u više navrata tematski bavila ovim problemom. Do u detalje su analizirani uzroci i posljedice masovnog odlaska naših ljudi vani. Ekonomski razlozi nisu bili, a ni sada nisu presudni za donošenje teške odluke o odlasku iz zemlje kompletnih porodica. To konkretno potvrđuju svi koji su o tome pitani. Posao i plaća nisu ključni razlozi. Glavni se nalaze u nesigurnosti i manjku vjere u budućnost na ovim prostorima. Svi koji su koliko toliko analizirali uzroke i posljedice odlazaka mladih bez izuzetka ističu da je na prvom mjestu nepravda prisutna u svim segmentima ovdašnjeg društva, korupcija, izbjegavanje provedbe zakona, svekolika diskriminacija, novčana oskudica, pravna nesigurnost, nepovjerenje u vlast i nakaradan sistem društvenih vrijednosti. Neodgovornost političara je priča za sebe. Najave rušenja države, prekrajanje granica i stalna prijetnja ratom su pritisak koji normalni ljudi teško mogu podnositi. Izlaz nalaze u kupovanju bespovratne karte za odlazak u zemlje našeg bližeg i daljeg okruženja. Alarmantnim podacima raspolažu i u svjetskim centrima moći i utjecaja. O svemu tome naši političari na entitetskoj i državnoj razini uglavnom nisu bili zainteresirani. I to ima svoju cijenu ako se ima u vidu činjenica da se u prošloj i pretprošloj godini iz Bosne i Hercegovine odlazilo i bježalo glavom bez obzira. U kojoj i kakvoj mjeri pokazat će naredni popis za koji se već sada zna da će pokazati ono što je nedavno pokazao u susjednoj Hrvatskoj.

Objavio: usn krajina